Veletržnicom ribe i ribarskim zadrugama protiv sive ekonomije

Izvor: Poslovni dnevnik, 26.10.06.

Sažetak: Istarska županija još je prije dvije godine, na temelju dugogodišnje suradnje istarskih ribarskih asocijacija s talijanskima, formirala u Trstu odbor za realizaciju projekata Fish.log te projekt Connect za poticanje malog i srednjeg poduzetništva u ribarstvu

Novcem talijanske vlade započela gradnja veletržnice ribe u Poreču

Zahvaljujući višegodišnjoj plodnoj suradnji, ali i poznavanju tradicionalnih talijanskih ribarskih iskustava, istarski profesionalni ribari daleko su odmaknuli u samoorganiziranju svoje djelatnosti prije svega putem ribarskih zadruga, ali su zagrabili i u fondove koje talijanska vlada koristi za pomoć zemljama u tranziciji. Tako je upravo iz takvog jednog fonda, istina sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci, započela gradnja prve hrvatske veletržnice ribe u Poreču, koju gotovo isključivo financira talijanska vlada po osnovi Zakona 84/01 putem svojih regija Veneto, Friuli Venezia Giulia i Emilia Romagna, a investicija je teška više od šest milijuna kuna.

Legalitet

Samo dio novca osiguravaju Istarska županija i Istarska razvojna agencija IDA, koja je i nositelj cijelog projekta. Sličan projekt veletržnice ribe odvija se i u Rijeci, a predviđeno je i umrežavanje hrvatskih veletržnica ribe u europski elektronski sustav veletržnica. Istarska županija još je prije dvije godine na temelju dugogodišnje suradnje istarskih ribarskih asocijacija s talijanskima formirala u Trstu transnacionalni odbor za realizaciju projekata Fish.log (gradnja veletržnica ribe u Poreču i Rijeci), te projekt Connect za poticanje malog i srednjeg poduzetništva u ribarstvu. I ovaj drugi projekt za Istarsku županiju stajat će talijanske partnere više od šest milijuna, a Istarsku županiju i IDU oko 1,1 milijun kuna. Računa se da bi ova dva projekta trebala bitno pridonijeti saniranju kaosa na hrvatskom ribarskom tržištu, osobito u vrijeme turističke sezone kada se riba nesmiljeno šverca i time zarađuju uglavnom oni koji u ribarenju uopće ne sudjeluju. Pravi ribari bore se pak za legalitet, ali i za beneficije kakve uživaju ribari EU gdje i naši vide sutra svoje tržište, ali ne ilegalnim putovima, mimo propisa. Pokazalo se da osnivanje ribarskog ceha, odnosno ulazak u Gospodarsku komoru nije dovoljno. Zato su korištena stoljetna iskustva talijanskog ribarskog zadrugarstva, takozvanih kooperativa, pa iako su naša iskustva sa zadrugarstvom (seljačke radne zadruge) imala negativan predznak, ono je polako i u ovoj djelatnosti prihvaćeno. Ribari su shvatili da će svoje interese najbolje ostvarivati udruženim snagama na principu solidarnosti. Saznanje ih je dovelo i do funkcioniranja sustava ribarskog zadrugarstva u EU (sjedište Saveza zadrugara u Bruxellesu CO.GE.CA.). Tim su slijedom istarski ribari uspostavili partnerske odnose s ribarskim asocijacijama u Italiji čiji je rezultat i financiranje spomenutih projekata, ali ne samo tih, već i drugih iz programa CARD, FAR, SAPARD, INTEREEG...

U Istri su osnovane ribarske zadruge u Puli - Lanterna i Poreču - Istra koje imaju po stotinu zadrugara, zatim manje u Ližnjanu, Novigradu, Umagu. "Istarska županija shvatila je značenje zadrugarstva i u ribarstvu, kao što su i brojne specijalizirane poljoprivredne zadruge, te mu je putem svog Odjela za poljoprivredu dala prioritetno mjesto, posebno što se tiče logistike kroz javne objekte, kao što je i reprezentativna veletržnica ribe u porečkoj poslovnoj zoni ƒåinižin. Talijansko iskustvo govori da na jednu veletržnicu ide 100 ribara i četrdesetak kupaca, a sva je sjeverna Italija premrežena takvim veletržnicama, što je i razumljivo s obzirom na višestruko veći ulov i korištenje ribe u prehrani nego kod nas", ističe Danilo Skoko, ribar s četrdesetogodišnjim iskustvom, certificirani savjetnik za ribarstvo od strane Ministarstva gospodarstva, dugogodišnji predsjednik ceha ribara i čovjek koji je zasigurno učinio najviše na uspostavi bliske suradnje s talijanskim ribarskim asocijacijama i korištenju njihovih iskustava u organiziranju ribarskog zadrugarstva kod nas. Tvrdi da je naše unutarnje more prelovljeno, što je prema riječima pomoćnika ministra poljoprivrede za ribarstvo Ivana Katavića upitno, da izvan njega lovimo tek 1 posto od ukupnog ulova, te da trebamo pomalo raspremati priobalnu flotu i orijentirati se na brodove od 20 metara i izići na vanjski ulov jer samo tako ćemo se moći uklopiti u standarde koje nalaže EU. Osim toga, više trebamo poraditi i na domaćem korištenju ribe u prehrani (koristimo 8 kilograma po stanovniku u odnosu na Španjolsku koja koristi 40).

Kompenzacija

"Posljednji je trenutak s obzirom na odmaknuli screening s EU o ribarstvu da Hrvatska poveća svoj ribolovni napor izlaskom na otvoreno more, bržom obnovom ribarske flote radi održanja tisućljetne ribarske gospodarske djelatnosti, te racionalizira korištenje tog ribolovnog resursa. Trebala bi po ugledu na talijanski sjever otići korak dalje u sređivanju tržišta ribom putem lanca veletržnica, odnosno aukcija gdje ponuda i potražnja kao najpošteniji vid trgovanja diktiraju uvjete, te zadruga kao interesnog oblika organiziranja ribara i poticanja malog i srednjeg poduzetništvo u ribarstvu. To je jedini način presijecanja putova sive ekonomije i dovođenja ove djelatnosti na pravu gospodarsku poziciju koja joj pripada. Ribari pak moraju se udruživati da bi imali količinski ulov s kojim mogu uopće izići na tržište, a onda tu biti i konkurentni. Uostalom, i državna kompenzacija za prodanu ribu od 14 posto po računu podrazumijeva ulov veći od 100.000 kuna godišnje, oni koji to ne ostvare i potvrde valjanim računima ostaju bez kompenzacije i mogu je jedino ostvariti udruženi putem zadruge", ističe Danilo Skoko.

Agneza UROŠEVIƒÜ